Rasprava o tome koje bi knjige trebale biti dostupne u javnim školama ponovno je zauzela središnje mjesto, a Joy Reid iz MSNBC-a i suosnivačica Moms for Liberty Tiffany Justice sudjelovale su u žestokoj raspravi. Razgovor se dotaknuo raznih tema, uključujući roditeljska prava, cenzuru knjiga i percipirano licemjerje zabrane knjiga, a istovremeno dopuštanje eksplicitnog sadržaja na internetu.
Reid je započeo raspravu propitujući pravdu o pravima različitih skupina roditelja, poput liberalnih, afroameričkih i LGBTQ roditelja. Pravda je čvrsto izjavila da svaki roditelj ima pravo zaštititi obrazovanje svog djeteta. Međutim, Reid je izazvao mame za Libertyjev stav o odlučivanju koje knjige djeca mogu čitati, tvrdeći da to ne bi trebalo prepustiti nekoliko odabranih roditelja aktivista.
Pravda je odgovorila naglašavajući da su roditelji koji izražavaju zabrinutost zbog određenih knjiga vjerojatno pregledali sadržaj i otkrili da je seksualno eksplicitan ili grafički. Ustvrdila je kako se ne radi o potpunoj zabrani knjiga, već o osiguranju da djeca imaju pristup materijalima primjerenim dobi u javnim školskim knjižnicama.
Razgovor je doživio sporan zaokret kada je Reid naveo knjige koje su navodno uklonjene iz škola, uključujući "Dnevnik Anne Frank", "Gender Queer" i "Martin Luther King i marš na Washington". Pravda je pojasnila da Mame za slobodu nemaju nacionalni popis knjiga protiv kojeg se zalaže, umjesto toga potičući roditelje da traže informacije o sadržaju u knjigama školske knjižnice svoje djece.
Reid je tada sugerirao da roditelji ciljaju knjige izvlačeći sadržaj iz konteksta pomoću web stranice Book Looks, koja se oslanja na pretraživanja ključnih riječi. Međutim, Pravosuđe je uzvratilo, pitajući se u kojem kontekstu se dildoi s remenom ili silovanje maloljetnog djeteta od strane tinejdžera mogu smatrati prihvatljivim za javne škole.
Rasprava se sve više zahuktala, a i Reid i Justice razgovarali su jedni o drugima. Reid se više puta zapitao zašto liberalni roditelji nemaju isto pravo kao konzervativni roditelji da čuvaju određene knjige u školama. Pravosuđe je istaknulo izričitu prirodu predmetnog sadržaja, kao što su incest, silovanje i pedofilija, tvrdeći da bi roditelji trebali imati konačnu riječ u onome što je prikladno za obrazovanje njihovog djeteta.
Jedina točka dogovora između Reida i Pravde bila je ideja da u školama bude dostupan "obrazac za isključivanje" za roditelje koji ne žele da njihova djeca imaju pristup određenim knjigama bez dopuštenja roditelja. Pravda je na to gledala kao na korak u pravom smjeru, sugerirajući da knjige s eksplicitnim seksualnim sadržajem treba odvojiti od drugih.
Sve u svemu, razgovor između Reida i Pravde pokazao je duboku podjelu na cenzuru knjiga u javnim školama. Dok se Reid zalagao za inkluzivnost i pravo da se djeca osjećaju viđenima u pričama koje čitaju, Justice je naglasio važnost sadržaja primjerenog dobi i roditeljskih prava.
Rasprava o tome koje bi knjige trebale biti dostupne u javnim školama složeno je i sporno pitanje. Obje strane imaju valjane točke, a Reid se zalaže za raznoliku zastupljenost, a Pravosuđe naglašava potrebu za materijalima primjerenim dobi. Pronalaženje sredine koja poštuje roditeljska prava i obrazovne potrebe djece i dalje je izazov. Kako se rasprava nastavlja, ključno je razmotriti potencijalne implikacije i buduće trendove u vezi s cenzurom knjiga u obrazovnom sustavu.